Tko hoće liposti anđelske sve vidit

Tko hoće liposti anđelske sve vidit,od ove mladosti na lice ktjej pozrit,pogledom ka slatkim zanosi srce svim:rusi su nje prami sunčana uresa,kim mlados zamami i srca njih sveza,neka je vas vik svoj svak sužan i rob njoj;svitlje su nje oči, kim srce me rani,neg zvizda s istoči, koja se uzbaniprid suncem vrh gora, kad svitla sja zora;a kad rič medenu tko bude nje čuti,svu rados ljuvenu u srcu oćuti,kojom se na svit saj okuša vječni raj;a kad smih veseli otvori, u taj časina se ne želi pod nebom veća slas;gorko se dresel'je stvara u vesel'je;kad stupa nje stupaj, Diana svak bi mnilprislavna da je taj gospoja bijelih vil;ljuveno tolikoj uznosi ures svoj;a bila ljuvena kad svrne sva lica,na kojih rumena taj cafti ružica,s zorome, svak reče, prid suncem istječe.Blažena i trava blaženo i cvitjei, ki ga sazdava, blaženo prolitje,kud lipos nje hodi i tance izvodi;ma blažen svasma taj može se zvat vrh svihkako ki vječni raj uživa u višnjih,komu u dar dala jes nje ljubav svoj ures.