Glas puštam smiljeno velmi vas moleći

Glas puštam, smiljeno velmi vas moleći,ne bud' mi zazrjeno što vam ću sad reći.Mni mi se sî tanac bez vile rumenejakino taj vinac ki svasma uvene,i jako prstenak komu se istruni 5pridragi kamenak ajli biser puni.Ar kolo nî slavno bez vile gizdavejak polje toj ravno vrh koga nî trave,i kako još gora bez cvitka rumenana koj nî javora ni dubka zelena. 10Nu kolo uresa gizdava divicajak vel'ja nebesa prisvitla danica;jer sine u tanci jakno dan općenikad svedre oblaci kroz vitar studeni,jakino kad zora razvrže rumen zrak 15s istoka vrh gora, skončav se noćni mrak.Najliše jasan glas kad zavije u pjesni,sve srce rajska slas napuni ljubezni;ki čuvši svi teku, želeći da vide,i vidiv da reku: "Ovaj s neba pride!" 20Tako mi istinom kroz ljubav ne bliditjoš meu družinom umom se ne stidit,ki bude viditi tancaje gospoju,mnim, on će praviti, istinu sad poju!

Glas puštam smiljeno velmi vas moleći,Ne bud mi zazrjeno što vam ću sad reći:

Mni mi se sî tanac bez vile rumeneJakino taj vinac ki svasma uvene,

I kako prstenak komu se istruni 5Pridragi kamenak aj li biser puni.

Ar kolo ni slavno bez vile gizdave,Jak polje ni ravno vrh koga ni trave.

I kako još gora bez cvitka rumena,Na koj ni javora ni dubka zelena. 10

Nu kolo uresa gizdava divicaJak velja nebesa prisvitla danica,

Jer sine u tanci jakno dan općeniKad svedre oblaci kroz vitar studeni.

I jakno kad zora razvrže rumen zrak 15S istoka vrh gora skončav noćni mrak,

Najliše jasan glas kad zavije u pjesni,Sve srce rajska slas napuni ljuvezni.

Ki čuvši svi teku želeći da vide,I vidiv da reku: ovoj s neba pride! 20

Tako mi istinom, kroz ljubav ne bliditI još meu družinom umom, se ne stidit:

Ki bude viditi tancaje gospoju,Mnim on će praviti: istinu sad poju.