U hvalu presvjetloga Džona Palmotića, vlastelina dubrovačkoga

U hvalu presvjetloga Džona Palmotića,vlastelina dubrovačkoga

Ako 'e Tebe smrt nemila,Palmotiću glasoviti,Rodnom mjestu ugrabila,Živeš, nemreš Ti na sviti.

Jer iz praha Gradu Tvoga 5Viječna 'e poma procavtijelaPlod uresa razlikogaTve kreposti ka 'e donijela.

I cavtit će po sve vijeke,Dokle bude sunce sjati 10I dokoli brze riekeBudu u more utijecati.

Pod pjesni će sladke tvoje,Kralja o nebi koje slave,Širit grane svuda svoje 15Preko naše sve države.

Već se neboj DubrovničeSilne od trešnje sgode prike,U Dubravi Tvojoj ničeDub pun sreće, slave i dike, 20

U komu će udijeljanaViekovita bit spomena;Žive, nemre, zakopanaG j o n o, slava Tvog imena.